Page 1 of 2 12 LastLast
Results 1 to 20 of 33

Thread: Secer

  1. #1
    tuzibaba BamBIna's Avatar
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    tamo-amo
    Posts
    2,677
    Post Thanks / Like

    Secer

    Normala kolicina secera je 5, a kod mame mi nadjeno 17... Nakon mjesec dana, uspjela je sniziti na 12-10 navecer, a ujutru bude izmedju 7-9.

    Zanima me svaki detalj koji mi mozete reci u vezi secerne bolesti...
    ne radi mi forum

  2. #2
    Fateless Neyne's Avatar
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    31°45'25.36"N; 35°12'16.38"E
    Posts
    6,142
    Post Thanks / Like
    joj tebe bambina, to je otprilike kao da kazes da te zanima sve o fizici...


    evo citaj: http://bs.wikipedia.org/wiki/Diabetes_mellitus

    a na engleskom imas ovdje: http://en.wikipedia.org/wiki/Diabetes

    a na turskom ovdje: http://tr.wikipedia.org/wiki/Diyabet
    "A povrh svega, moji su i ja sam njihov kao rijeka i kaplja, i sve sto govorim, kao da o sebi govorim"

  3. #3
    tuzibaba BamBIna's Avatar
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    tamo-amo
    Posts
    2,677
    Post Thanks / Like
    joj tebe neyne

    znam ono sto se moze naci na netu, zanimali su me detalji narodnih lijekova, tipa '' mojoj nani je najvise pomoglo '', '' a moja tetka '' i sl.

    tnx na stranicama
    ne radi mi forum

  4. #4
    pain in the brain iznogud's Avatar
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    inda head
    Posts
    2,875
    Post Thanks / Like
    Wobuffet ima problema sa registracijom. Dok to ne izgladimo uz Dzoovu pomoc, ja kvotam post koji je htjela napisati.
    Quote Originally Posted by Wobuffet
    U slucaju da ti kazu kako je to sto je tvoja majka postigla dobro, za
    pocetak bih ti rekla ono cega se trebas kategoricno drzati: tvoja majka
    mora svesti nivo secera u krvi na fizioloske okvire. Tek tada se
    terapija moze smatrati uspjesnom, a secer dobro kontrolisanim.

    Da bih ti bilo sta dalje rekla, treba mi par informacija od tebe:
    - Koliko ti majka ima godina?
    - Koliko joj je visina i tezina?
    - Koliki joj je obim struka?
    - Pati li jos od nekog oboljenja?
    - Koje lijekove za dijabetes koristi i u kojim dozama?

    Jos bih ti preporucila da odvedes majku u privatnu laboratoriju, da joj
    izvade krv i vide koliki je tzv. HbA1C. Koliko znam, to kosta ispod 20
    KM je. Taj se nalaz, inace, radi samo na Kosevu pa se ogulis cekajuci na
    rad, laboratorije po Domovima zdravlja ga ne rade sto je btw bruka i
    sramota jer se HbA1C svugdje u svijetu radi rutinski i glavni je
    pokazatelj nivoa secera u krvi.

    Kad mi odgovoris na ova pitanja, pisem ti dalje.
    Some people see things that are and ask, "Why?"
    Some people dream of things that never were and ask, "Why not?"
    Some people have to go to work and don't have time for all that shit.
    +-==-=-=-=-=-=-=-=-=-=-=-==-+
    .Play.Open.Minded.
    +-==-=-=-=-=-=-=-=-=-=-=-==-+
    Do not walk behind me, for I may not lead.
    Do not walk ahead of me, for I may not follow.
    Do not walk beside me, either, just leave me alone.


  5. #5
    Proud member nera's Avatar
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    SA
    Posts
    1,187
    Post Thanks / Like
    curice!
    moj otac je imao 25.
    prema tome, ne se sekiraj.
    bitno je da pazi sta jede. diabos pretpostavljam da uzima ili ne? dakle pod licnickim nadzorom, nista na svoju ruku.
    tetka mi godinama ima dijabetes, sama sebi prima inzulin.

    u posljednje vrijeme, uspjela je stabilizovati stanje sa revita proizvodima.
    prema tome...nije lose za pokusati
    vidim da i moj stari planira isto, pa ti javim rezultate.
    U tramvaju: "Teto, sjedite, VI ste stariji!"....JBLA te teta.

  6. #6
    pain in the brain iznogud's Avatar
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    inda head
    Posts
    2,875
    Post Thanks / Like
    i od mene pet centi - moja baka je seceras i na inzulinu zadnjih 25 godina... takodjer imam dvojicu drugova koji su od malih nogu na inzulinu.

    njihove terapije se razlikuju u osnovnom: moja baka cijeli zivot ima odredjenu dozu inzulina kojom se pukne i onda prilagodjava svoje obroke toj kolicini inzulina. ova dvojica drugova su imali modernije lijecnike i noviji inzulin, pa imaju terapije gdje jedu sta hoce a u glavi sracunaju koliko im inzulina treba i tako se puknu. meni njihov zivot izgleda puno kvalitetnijim od moje bake, a sve troje zive manje-vise normalno vec godinama (iako je baka, sto od starosti (osam banki, mashala, napunila lani) sto od "stare" terapije) pocela da gubi na kvaliteti zivota (druge bolesti uzrokovane dugogodisnjim secerom, lijekovima, i staroscu)

    elem
    ljekari ce ti vise i bolje sigurno reci od mene, samo sam htio reci da je zivot manje-vise normalan dijabeticarima i da uz nove metode ovi bolesnici imaju kvalitetan i uspjesan zivot
    Some people see things that are and ask, "Why?"
    Some people dream of things that never were and ask, "Why not?"
    Some people have to go to work and don't have time for all that shit.
    +-==-=-=-=-=-=-=-=-=-=-=-==-+
    .Play.Open.Minded.
    +-==-=-=-=-=-=-=-=-=-=-=-==-+
    Do not walk behind me, for I may not lead.
    Do not walk ahead of me, for I may not follow.
    Do not walk beside me, either, just leave me alone.


  7. #7
    tuzibaba BamBIna's Avatar
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    tamo-amo
    Posts
    2,677
    Post Thanks / Like
    Mami su prvo rekli da pokusa bez inzulina, tako da trenutno je samo na lijekovima i odredjenom programu ishrane. Samo sto kad pogledam sta i koliko jede na dan, fakat izgleda tesko... Mislim, covjeku dosadi jesti isto svaki dan.

    Trenutno se secer krece ( ovo je drugi mjesec ) oko 9-10, barem mi tako kaze, pokusavam odavde pratit koliko mogu, ali opet nisam sigurna dok sama ne vidim sta na aparatu otkuca.

    lucky, prenesi wobuffet da cu joj poslat te podatke cim tacno saznam tezinu, lijekove...
    ne radi mi forum

  8. #8
    pain in the brain iznogud's Avatar
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    inda head
    Posts
    2,875
    Post Thanks / Like
    samo ti ovdje odgovori,bice ona clan foruma skoro a ionako nas redovno cita
    Some people see things that are and ask, "Why?"
    Some people dream of things that never were and ask, "Why not?"
    Some people have to go to work and don't have time for all that shit.
    +-==-=-=-=-=-=-=-=-=-=-=-==-+
    .Play.Open.Minded.
    +-==-=-=-=-=-=-=-=-=-=-=-==-+
    Do not walk behind me, for I may not lead.
    Do not walk ahead of me, for I may not follow.
    Do not walk beside me, either, just leave me alone.


  9. #9
    tuzibaba BamBIna's Avatar
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    tamo-amo
    Posts
    2,677
    Post Thanks / Like
    wobuffet, javim ti podatke cim saznam one koje neznam
    ne radi mi forum

  10. #10
    Fateless Neyne's Avatar
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    31°45'25.36"N; 35°12'16.38"E
    Posts
    6,142
    Post Thanks / Like
    Quote Originally Posted by BamBIna View Post
    joj tebe neyne

    znam ono sto se moze naci na netu, zanimali su me detalji narodnih lijekova, tipa '' mojoj nani je najvise pomoglo '', '' a moja tetka '' i sl.

    tnx na stranicama
    ok sorry
    "A povrh svega, moji su i ja sam njihov kao rijeka i kaplja, i sve sto govorim, kao da o sebi govorim"

  11. #11
    streberka
    Join Date
    Jan 2007
    Posts
    58
    Post Thanks / Like
    Dijabetes je kod nas jako podcijenjena bolest.

    U ostalom kao i visok pritisak i slicna oboljenja koja ne daju ocitu simptomatologiju, tipa npr. bola ili neke druge neugodne senzacije. U pitanju su tihe ubice. Doduse, visok pritisak obicno vuce za sobom momentalnu smrt kroz srcani ili mozdani udar, dok sa dijabetesom bas i nismo te srece. On ubija na rate, polako ali sigurno.

    Svakog ko dobije dijabetes bih prvo odvela na Vaskularnu hirurgiju gdje je 50% pacijenata iz reda dijabeticara sa dugogodisnjim NEREGULISANIM dijabetesom. Tu su radi amputacija okrajina donjih ekstremiteta, ponekad i visestrukih. Ali s tim se zivi. Moze se dozivjeti i duboka starost, sto povecava vjerovatnocu da se zadnje godine zivota prozive u sljepoci. To, naravno, pod uslovom da u medjuvremenu ne otkazu bubrezi pa dijalizni aparat bude ono sto produzava zivot - a znamo da on to ne moze bas nesto puno. Ipak, ponekad bude i srece pa patnju prekrati jedan srcani udar jer secer jede i srcane krvne sudove.

    Vrlo okrutno, znam. Nazalost, to je vrlo cesto jedini nacin da covjeka stvarno natjeras da se ozbiljno pozabavim svojim zdravljem i sto je jos vaznije, da mu to ne bude samo trenutna furka, vec da postane nacin zivljenja. Jer dijabetes se u svijetu upravo tako predstavlja pacijentu - kao nacin zivljenja.

    Samo po sebi je porazavajuce to da su novootkriveni dijabeticari (misli se na tip 2, koji se javlja kasnije i obicno ne zahtjeva inzulinoterapiju) u prosjeku vec 10 godina bolesni. Razlog je taj sto se prvi simptomi javljaju tek kad nivo secera u krvi predje 10 mmol/l. Nize vrijednosti secera se otkriju samo slucajnom laboratorijskom pretragom krvi. Za tih cca 10 godina je povisen nivo secera vec napravio dovoljno stete tako da se npr. pregledom ocnog dna kod novootkrivenog dijabeta, redovno opazaju promjene na krvnim zilama retine. Jos samo treba da ne zapocnemo sa ispravnom terapijom i u perspektivi imamo zagarantovanu bar jednu od komplikacija dijabetesa.

    Zato se nivo od 7 - 9 odn. 10 - 12 ne uzima kao regulisan secer. Cak sta vise, ako jutarnji secer prelazi 6,5 za pretpostavit je da ni u jednom momentu, tokom 24 sata, nemamo normalan nivo secera jer jutarnji uzimamo kao najnizi tokom dana. Krvne zile i dalje lagano propadaju, sporije nego prije uvedene terapije, ali progresija procesa nije zaustavljena.

    Ovo su najcesce greske koje se kod nas prave u tretmanu dijabetesa:
    - Zanemaruje se fizicka aktivnost. Isto koliko je na prvom mijestu higijensko dijetetski rezim, rame uz rame s njim je i fizicka aktivnost, dakle, nista manje vazna. Ako postoji carobni stapic u obaranju secera u krvi, to je upravo fizicka aktivnost. Poprecnoprugasta muskulatura ima tu ekskluzivu da kod pojacane potrebe moze trositi secer, kao primarni izvor energije, bez inzulina. I to je upravo najbolji nacin da se obori nivo secera jer dodatno ne opterecuje vec iscrpljenu gusteracu (opet govorim o dijabetesu tipa 2). Paradoksalno, fizicka aktivnost je redovno ono sto se preskace u tretmanu jer su ovdje obicno u pitanju stariji pacijenti, vrlo cesto pretilni, kojima je to zadnje na sta ce se odluciti, bez obzira na to sto se ovdje ne misli o pravim sportskim aktivnostima. Sat vremena setnje nakon obilnijeg obroka (obicno je to rucak) je nesto bez cega nema ispravne terapije. Kratka voznja biciklom cini cuda, itd. Ipak ne treba pretjerivati, narocito kad su u pitanju oni koji trose oralne antidijabetike koji pojacavaju rad gusterace jer je kod njih u tom slucaju pojava hipoglikemije vrlo izvjesna, sto moze biti jako opasno.
    - Dijeta se redovno pogresno prezentuje pacijentima. Uopste nije tacno da se vecina stvari ne smije jesti. Stvar je samo u preraspodijeli obroka. Organizam ne smije ostati bez ugljikohidrata, ali se isto tako ne smije u jednom obroku pretrpati istim. Prvo sto treba uraditi je zaboraviti na obilne obroke uopste. Ono sto se pojede u standardna 3, treba podijeliti na jedno 5 obroka. U svakom od tih obroka, ono sto treba ograniciti (ne ukinuti!) je unos ugljikohidrata, na taj nacin da bude prilagodjen kapacitetu gusterace, tj. njenoj mogucnosti da izluci dovoljno inzulina za taj obrok. Tako da su npr. dvije tanje kriske crnog hljeba sve sto od ugljikohidrata ide u jednom obroku. Ako ce se jesti riza ili krompir, onda se hljeb ne jede. Izbjegava se masno, przeno, slatkisi, preporucuje se maslinovo ulje, riba, itd, da ne davim sa vec poznatim stvarima. Sve u svemu, kad covjek sagleda sta se ustvari preporucuje, shvati da to i nije dijeta vec zdrav nacin ishrane, nesto sto bi svaki covjek trebao da upraznjava.
    - Sta i koliko se jede je vrlo individualno. To je vrlo logicno jer iscrpljenost gusterace nije ista kod svakog dijabetiraca. Zato bi svaki dijabeticar, bez obzira da li je na inzulinu ili ne, trebao imati svoj vlastiti glukometar, prema kojem ce vidjet koja je to kolicina ugljikohidrata unesena tokom jednog obroka, koju njegova gusteraca moze podnijeti. Kod nas je ustaljena praksa gledati koliki je secer ujutro, nataste, ali svi zaboravljaju da je isto toliko vazno vidjeti koliki je secer dva sata nakon jela. Taj tzv. postprandijalni secer nam pokazuje sta je gusteraca uspjela uraditi za ta dva sata. Kod zdravih ljudi on nakon jela ide do 7,8, dok se dijabeticarima koji su na terapiji, tolerise nivo secera i do 11,1. Ako je dva sata nakon jela secer visi od 11,1, to je znak da je ili obrok preobilan ili terapija neadekvatna. Kod nas je to obicno ovo prvo jer svi ocekuju carobnu pilulu uz koju ce i dalje moci jesti deset u pola ili po pola kile pite, a da se to ne odrazi na nivo secera u krvi.

    Ostale greske su uglavnom vezane za uzasno slabo znanje i prevazidjen terapijski pristup nasih ljekari kad je u pitanju dijabetes. Na izjave da je secer do 10 uredu mi se dize kosa na glavi. Cinjenica da najcesce dalje od “Diabosa” (sulfonilurea) ne znaju, a to je samo jedan lijek iz jedne od grupa lijekova, poprilicno govori sama za sebe. Da ne spominjem problem inzulinske rezistencije, prema kojem se sva novija istrazivanja okrecu, a o kojem se kod nas uopste ne vodi racuna. Ali to je vec neka druga tema o kojoj racuna trebaju voditi ljekari, ne dijabeticari.

    Kako vec rekoh, dijabetes se moze drzati pod kontrolom samo onda kad se uzme kao nacin zivota, ne kao bolest. Izmedju ostalog, to znaci da je ljekar tu samo skretnicar, neko ko treba dijabeticaru objasniti sta je dijabetes i kako se treba postaviti prema njemu. Sve ostalo je na dijabeticaru koji mora da upozna svoj organizam i novo stanje u kojem se nalazi, da sam koriguje unos ugljikohidrata, sto otprilike znaci posmatrati kakav je secer nakon pojedene jabuke, a kakav je nakon snite hljeba, kakav u mirovanju, a kakav nakon jednosatne setnje i sl. Vise manje sve hronicne bolesti zahtjevaju upoznavanje bolesti i samokontrolu, dakle, sami sebi moramo biti doktori. Ljekar je tu da mu prenesete svoja zapazanja, da bi on prema njima odredio ili korigovao terapiju. Samo na taj nacin se mogu postici pravi rezultati i izbjeci nepopravljiva steta koju nekontrolisana hronicna oboljenja prave.

  12. #12
    Fateless Neyne's Avatar
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    31°45'25.36"N; 35°12'16.38"E
    Posts
    6,142
    Post Thanks / Like
    Welcome !
    "A povrh svega, moji su i ja sam njihov kao rijeka i kaplja, i sve sto govorim, kao da o sebi govorim"

  13. #13
    ima da leti! Tricky's Avatar
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    i live here
    Posts
    2,801
    Post Thanks / Like
    imam pitanje. koliko je opasan nizak secer ili cesti padovi nivoa secera u organizmu (hipoglikemija) uzrokovani npr. velikim naporom? takodje me zanima kako sprijeciti pad secera i kako se brzo oporaviti bez snickersa?
    Vjetar duva,
    Sljive otpadaju,
    Trule sljive muve spopadaju.

    Krmci jedu da ne propadaju,
    Tvoje mi se oci dopadaju.

    Tvoje oci k'o farovi Fice,
    Ti si moje omiljeno bice.

  14. #14
    Fateless Neyne's Avatar
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    31°45'25.36"N; 35°12'16.38"E
    Posts
    6,142
    Post Thanks / Like
    Sto se tice opasnosti, pretpostavljam da je to stvar nivoa na koji secer u krvi padne usljed napora. S obzirom da je secer primarno potreban mozgu, u jako ekstremnim slucajevima vjerovatno moze doci do mozdanog ostencenja i kome, ali to su jako ekstremni slucajevi i vjerovatno mora da se poklopi vise parametara, osim niskog secera. u sustini efekt hipoglikemije ne bi trebao da bude puno drugaciji od dijabetesa, barem sto se tice vecine tkiva, jer celijama ne igra ulogu kolicina secera u krvi, nego nedostatak secera u citoplazmi celija. U oba slucaja karbohidrati ne ulaze u celije, kod dijabetesa zato sto nema insulina ili receptori za insulin ne funkcionisu kako treba, pa glukoza ne moze da udje u celiju, a kod hipoglikemije cak i da ima insulina i da receptori funkcionisu, nema sta da udje u celije jer je nivo secera u krvi nizak. Ne znam da li je isti uticaj na tkivo srca i krvnih sudova i na celije koje su u direktnom kontaktu sa krvnom plazmom


    Sto se tice prevencije, evo isjecak iz jednog clanka koji govori o hipoglikemiji kod atleta, linak na pdf imas na dnu

    MECHANISMS PROTECTING AGAINST EXERCISE HYPOGLYCEMIA Improved hypoglycemic resistance following regular training Endurance training has long been known to improve the individual***8217;s resistance to exercise-induced hypoglycemia, . While sedentarity increases the reliance on carbohydrates as a source of energy [16] beside an increase in fat storage, training, on the opposite, increases the ability to use lipids as a preferential fuel during submaximal exercise [89]. The improved hepatic gluconeogenic capacity of endurance trained individuals, at least in rats, is critical to this resistance to exercise-induced hypoglycemia [38]. Training-induced reductions in both hepatic glycogenolysis and gluconeogenesis are probably largely due to alterations in the glucoregulatory hormone response to exercise, and possibly to other factors such as changes in hepatic hormone sensitivity and/or responsiveness. Epinephrine responses to insulininduced hypoglycemia have indicated that athletes have a higher adrenal medullary secretory capacity than untrained subjects. Long-term endurance training increases responsiveness of the adrenal medulla to exercise, indicating increased secretory capacity. During maximal exercise this may contribute to higher glucose production, lower glucose clearance, hyperglycemia, and higher lypolysis [90]. In addition, it has been more recently reported that, at least in humans, training also reduces muscle glucose transport. This adaptation seems to be related to the training-induced increase in muscle mitochondrial respiratory capacity. It has been described to be often quantitatively just as important as the decline in muscle glycogen utilization in accounting for the overall carbohydrate-sparing effect of training [91]. In addition, since during exercise the protein synthesis is depressed, amino acids become more available for catabolic processes, as indicated by an increased rate of leucine oxidation. Besides, there is a movement of amino acids, mostly in the form of alanine, from muscle to liver. In the liver, these substrates are thus available for gluconeogenesis. On the whole, these metabolic changes are likely to participate to the pre-98 J.F. BRUN et al. Diabetes Metab vention of hypoglycemia by three major mechanisms: first, they provide energy for muscular contraction; then, they may enhance the rate of oxidation of acetyl-CoA generated from glucose and fatty acid oxidation; finally, these amino acids are processed by gluconeogenesis and help to maintain it and thus to supply glucose to tissues [39]. All these training-induced adaptations in glucose production and substrate balance are likely to minimize the possibility of hypoglycemia. Training-induced alteration in counterregulatory hormones response Classically, during exercise, glucagon is directly responsible for 80% of the increment of glucose production and controls glucose uptake by the muscle indirectly. Glucagon spares muscle glycogen by increasing hepatic glucose production. Epinephrine infusion transiently increases glucose production and a induces a sustained inhibition of glucose clearance, resulting in hyperglycemia. Accordingly, glucagon suppression diminishes hepatic responsiveness to epinephrine [92]. On the whole, the effects of regular training on hormones of glucose homeostasis are now well described. LeBlanc [93] analyzed the response to insulin injection in athletes compared to non-trained subjects and observed, beside a greater fall in plasma glucose due to high insulin sensitivity, a higher raise in epinephrine and growth hormone in trained subjects. Similarly, the increase of growth hormone (GH) was greater in the trained subjects. Tremblay [94] investigated counterregulatory response to insulin-induced hypoglycemia in trained and nontrained healthy individuals, and showed that increases in plasma glucagon, epinephrine, norepinephrine, and growth hormone were at least 50% lower in trained than in nontrained subjects. Interestingly, trained subjects are characterized by a normal recovery from hypoglycemia despite a reduced response of counterregulatory factors to insulin-induced hypoglycemia [93]. In fact, the picture is somewhat different when considering hormonal responses to exercise. Although some aspects had remained controversial for a long time, it is now well established that endurance training increases epinephrine, GH [95] and -endorphin [96] responses to exercise, while it decreases ACTH [96, 97], cortisol [96, 97], and possibly glucagon while this latter hormone has been less studied [98]. Besides, insulin (baseline and postchallenge) is lowered. All this pattern is associated with an increase in lipid oxidation that helps to spare carbohydrate stores [30, 31, 89]. In addition, Insulin-like Growth Factor ***8211; binding protein 1 (IGFBP-1) which is regulated by both insulin and cortisol and increases in case of hypoglycemia, potentially serves to prevent the hypoglycemic effects of free IGFs [99]. Significant, sexual dimorphisms exist in counterregulatory responses to exercise, as well as commonly occurring stresses, such as hypoglycemia, fasting, and cognitive testing. The question of whether counterregulatory responses differ during exercise in healthy men and women remains controversial. Duing exercise, men have increased autonomic nervous system (epinephrine, norepinephrine, pancreatic polypeptide), cardiovascular (systolic, mean arterial pressure) and certain metabolic (carbohydrate oxidation) counterregulatory responses, but that women have increased lipolytic (glycerol, nonesterified fatty acids) and ketogenic (beta-hydroxybutyrate) responses. Women may compensate for diminished SNS activity during exercise by increased lipolytic responses [70]. Training increases secretion of growth hormone, beta endorphin, and epinephrine while it decreases glucagon and insulin exercise-induced changes [see a review in 30, 31]. Therefore this specific endocrine pattern of trained athletes is likely to contribute also to a lower reliance upon carbohydrates and a higher utilization of lipids, which may prevent the risk of hypoglycemia. A recent study by Zinker and coworkers [55] supports this concept. This investigator reported that, during hyperinsulinemic euglycemic and hypoglycemic clamps combined with treadmill exercise, the exercise-induced increases in insulin action are negated during hypoglycemia by the counterregulatory response. The decreased need for exogenous glucose during hypoglycemic compared with euglycemic exercise is due to stimulation of endogenous glucose production, which accounts for approximately 30% of the decrease, and reduction of glucose utilization, which accounts for approximately 70%. The insulin-stimulated nonoxidative glucose metabolism is unaffected by exercise or hypoglycemia, whereas insulin-stimulated oxidative glucose metabolism is selectively increased by exercise and decreased by hypoglycemia. Thus, under insulin-induced hypoglycemic conditions, there is a profound increase in counterregulation which correctly counteracts the increase in muscular glucose use. The effectiveness of the potent insulin counterregulatory response may be important in decreasing the magnitude and frequency of exercise-induced hypoglycemia [55]. As shown above, a reversal of this training-related pattern during the overtraining syndrome may explain the increased occurrence of hypoglycemia in this situation. Melatonin at 2.0 mg/kg preserves glycogen stores in exercised rats through changes in carbohydrate and lipid utilization [100]

    http://www.alfediam.org/media/pdf/Re...nD&M2-2001.pdf
    Last edited by Neyne; 01-28-2007 at 21:44.
    "A povrh svega, moji su i ja sam njihov kao rijeka i kaplja, i sve sto govorim, kao da o sebi govorim"

  15. #15
    Fateless Neyne's Avatar
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    31°45'25.36"N; 35°12'16.38"E
    Posts
    6,142
    Post Thanks / Like
    naravno, ovo je clanak iz naucnog, medicinskog casopisa i uticaji na hipoglikemiju koji se u njemu spominju su istrazeni u laboratoriji, a ne kao terapija. nemoj sada da pocnes da uzimas melatonin, hormon rasta, acetil holin ili tako nesto Na tvom mjestu bih poslusao savjete koji se ticu prilagodjavanja ishrane i planiranja vjezbi i napora na nacin koji ce povecati mogucnosti organizma da se nosi sa hipoglikemijom.
    "A povrh svega, moji su i ja sam njihov kao rijeka i kaplja, i sve sto govorim, kao da o sebi govorim"

  16. #16
    ima da leti! Tricky's Avatar
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    i live here
    Posts
    2,801
    Post Thanks / Like
    Quote Originally Posted by Neyne View Post
    naravno, ovo je clanak iz naucnog, medicinskog casopisa i uticaji na hipoglikemiju koji se u njemu spominju su istrazeni u laboratoriji, a ne kao terapija. nemoj sada da pocnes da uzimas melatonin, hormon rasta, acetil holin ili tako nesto Na tvom mjestu bih poslusao savjete koji se ticu prilagodjavanja ishrane i planiranja vjezbi i napora na nacin koji ce povecati mogucnosti organizma da se nosi sa hipoglikemijom.
    ti znas da se ja bavim drustvenim naukama
    Vjetar duva,
    Sljive otpadaju,
    Trule sljive muve spopadaju.

    Krmci jedu da ne propadaju,
    Tvoje mi se oci dopadaju.

    Tvoje oci k'o farovi Fice,
    Ti si moje omiljeno bice.

  17. #17
    Fateless Neyne's Avatar
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    31°45'25.36"N; 35°12'16.38"E
    Posts
    6,142
    Post Thanks / Like
    Quote Originally Posted by Tricky View Post
    ti znas da se ja bavim drustvenim naukama
    ja samo znam da si ti dovoljno blesav da se penjes biciklom na Bjelasnicu, tako da nista ne uzimam zdravo za gotovo
    "A povrh svega, moji su i ja sam njihov kao rijeka i kaplja, i sve sto govorim, kao da o sebi govorim"

  18. #18
    streberka
    Join Date
    Jan 2007
    Posts
    58
    Post Thanks / Like
    Quote Originally Posted by Tricky View Post
    imam pitanje. koliko je opasan nizak secer ili cesti padovi nivoa secera u organizmu (hipoglikemija) uzrokovani npr. velikim naporom? takodje me zanima kako sprijeciti pad secera i kako se brzo oporaviti bez snickersa?
    Kod zdravog covjeka nema opasnosti od hipoglikemije. Svi simptomi pada secera u krvi koji se javljaju su obicna glad, koju ako mi ne rijesimo jeduci, rijesice je sam organizam ukljucivanjem svojih regulatornih mehanizama koji podizu nivo secera, prazneci vlastite zalihe. Koliko god neugodan bio pad secera, on je kod zdravog covjeka uvijek u fizioloskim okvirima i organizam ni u jednom momentu nije vitalno ugrozen.

    Btw, ono sto organizam detektuje kao hipoglikemiju obicno nije realno nizak nivo secera, vec prebrz pad istog, tj. tendencu ka padu. Tako je i sa svim ostalim homeostazama u organizmu - organizam dozivljava kao ugrozavajuce njihove brze izmjene, puno vise nego njihov sam izlazak iz fizioloskih granica.

    Svaki pad secera se najlakse nadoknadjuje ekstra unosom. A od Snikersa ce ti brze djelovat sokovi, pod uslovom da nisu light

    Eh sad, posebna je prica sa dijabeticarima i njihovim hipoglikemijama. One mogu biti jako opasne jer regulatorni mehanizmi kod njih ne rade. Pretpostavljam da zato doktori vise vole da vide nesto visi secer kod dijabeticara jer misle da ih to obezbijedjuje od pada u hipoglikemiju. Visok secer ubija godinama. Prenizak moze ubiti za nekoliko sati. Bez secera u krvi prve stradaju mozdane celije, koje kao visokosofisticirane celije naseg organizma koriste samo glukozu kao izvor energije i vrlo brzo pocnu odumirati ako ostanu bez nje. Radi toga hipoglikemija od covjeka moze napraviti biljku.

    Na faksu su nas ucili da ako imamo dijabeticara u besvjesnom stanju, a ne mozemo skontati je li u pitanju hipoglikemicna ili hiperglikemicna koma i usput nemamo glukometar da to provjerimo, odmah dajemo venski glukozu. Ako je hipoglikemija u pitanju, spasicemo mu zivot, a ako je hiperglikemija, ne mozemo nista pogorsati jer svakako imamo enormno visok nivo secera. Hipoglikemija je urgentnije stanje od hiperglikemije.

  19. #19
    Fateless Neyne's Avatar
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    31°45'25.36"N; 35°12'16.38"E
    Posts
    6,142
    Post Thanks / Like
    Quote Originally Posted by wobuffet View Post
    A od Snikersa ce ti brze djelovat sokovi, pod uslovom da nisu light

    jeste, jeste eno reci onom iznogudu da ne pije vise diet kolu ko blesav, mene nece da slusa


    Quote Originally Posted by wobuffet View Post
    Bez secera u krvi prve stradaju mozdane celije, koje kao visokosofisticirane celije naseg organizma koriste samo glukozu kao izvor energije i vrlo brzo pocnu odumirati ako ostanu bez nje.
    I ketonske molekule, zar ne ? kad nema glukoze, mozak koristi ketonska tijela nastala pri degradaciji masnih kiselina, koja se onda pretvaraju u Acetilni kofaktor i upumpavaju direktno u krebsov ciklus.

    Al to nije dovoljno korisno kao glukoza jer se ketonska tijela mogu iskoristiti samo u mitohondriji, a u mozdanim celijama mitohondrija se nalazi predaleko od aksona koji ne dobijaju dovoljno energije.
    "A povrh svega, moji su i ja sam njihov kao rijeka i kaplja, i sve sto govorim, kao da o sebi govorim"

  20. #20
    streberka
    Join Date
    Jan 2007
    Posts
    58
    Post Thanks / Like
    Quote Originally Posted by Neyne View Post
    Sto se tice opasnosti, pretpostavljam da je to stvar nivoa na koji secer u krvi padne usljed napora. S obzirom da je secer primarno potreban mozgu, u jako ekstremnim slucajevima vjerovatno moze doci do mozdanog ostencenja i kome, ali to su jako ekstremni slucajevi i vjerovatno mora da se poklopi vise parametara, osim niskog secera. u sustini efekt hipoglikemije ne bi trebao da bude puno drugaciji od dijabetesa, barem sto se tice vecine tkiva, jer celijama ne igra ulogu kolicina secera u krvi, nego nedostatak secera u citoplazmi celija. U oba slucaja karbohidrati ne ulaze u celije, kod dijabetesa zato sto nema insulina ili receptori za insulin ne funkcionisu kako treba, pa glukoza ne moze da udje u celiju, a kod hipoglikemije cak i da ima insulina i da receptori funkcionisu, nema sta da udje u celije jer je nivo secera u krvi nizak. Ne znam da li je isti uticaj na tkivo srca i krvnih sudova i na celije koje su u direktnom kontaktu sa krvnom plazmom
    Mozdane celije ne trebaju inzulin da bi glukoza usla u njih. Zato dijabeticari ne padaju u hipoglikemicnu komu kod neregulisanog secera - sve druge celije su "gladne", ali mozdane nisu. Hipoglikemija nastaje, onako skolski receno, onda kad secer padne ispod 3,3 (iako se prakticno zna desiti i na vecim vrijednostima - maloprije sam spomenula da je bitniji brz pad secera, nego njegov nivo). Prakticno, hipoglikemija im se moze desiti samo kad krenemo s terapijom, tj. kad nemamo uskladjenu terapiju sa unosom ugljikohidrata.

    Dakle, ako secera ima u krvi, bez obzira na nedostatak inzulina, mozdane celije ne pate. Tek ako ga nema ni u krvi, mozdane celije pocinju propadati.

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •